Prema ocjenama publike na ovogodišnjem 15. TKT Fest-u najvišu ocjenu dobila je predstava ''TAXIMETAR'' u produkciji Teatra EXIT Zagreb s ocjenom 4,92. Na drugom mjestu je predstava ''Glumac je ...glumac je...glumac'' Zijaha Sokolovića (4,86), a na trećem mjestu je predstava ''INDIGO'' u produkciji Smart Studia Beograd i Grad teatar Budva (4,56). Umjetnički voditelj Tetra kabare Tuzla, Vlado Kerošević je izrazio zadovoljstvo svime ostvarenim na 15. jubilarnom TKT Fest-u i pohvalio publiku koja ''čini se nikad više nije bila prisutna na svim predstavama koje su se na sceni Teatra kabare Tuzla odigravale svih ovih devet festivalskih noći'', ističući da se tražila i ulaznica više, tako da su neke predstave igrane i u dva termina.

Obzirom na to da publika daje vrijednost predstavama ocjenama od 1 do 5, govori, između ostalog, ''da se nikad nije dogodilo u istoriji festivala da svih devet predstava bude ocjenjeno od strane publike ocjenama 4 do 5''. To govori da su predstave bile mnogo kvalitetne, bilo da se radi o monodramskim formama ili drugim. Kerošević ističe da je ''TKT Fest obavio svoju misiju, dao je viziju budućnosti, omogućio je povezivanje s četiri nova teatra koja do sada nisu igrala na sceni Teatra kabare Tuzla''. Mladen Bićanić tvrdi da se s ''pravom dugo iščekivala predstava TAXIMETAR Teatra EXIT, u kojoj uloge ostvaruju Zijad Gračić i Robert Budak''. To je, po njemu, predstava koja Vas jednostavno obuzme.'' Vojnović odabire taxi kao mjesto radnje, u tom malom svijetu što neumorno prolazi gradskim ulicama, svijet se i ogleda – taxi je ovdje onaj mikro – kosmos kroz koji se zrcale sve one, na prvi pogled neprimjetne i nevidljive suprotnosti i protivurječnosti svijeta u kojem živimo. Protagonisti u komadu svi smo mi – ta tko se jednom nije vozio taksijem i barem prozborio poneku riječ sa vozačem – no ovdje ti razgovori, upadice, intervencije tokom vožnje na prvom su mjesto, nije više bitno kuda i zašto se vozimo, nego što doživljavamo tokom te vožnje. A doživjeti se, pokazuju to zorno i Vojnović i Raguž, i odlični glumci, Zijad Gračić u ulozi taksista kojemu se svijet odavno urušio i koga će upravo ta jedna sudbonosna vožnja pokušati vratiti tamo gdje pripada i Robert Budak, u brojnim ulogama mušterija koje sa sobom nose svoje intimne ispovijedi, živote i nesnalaženja, ali i kao onaj izgubljeni i ponovno uskrsli sin koji u potrazi za ocem pronalazi i sebe.’’ Sinoć je s predstavom ''INDIGO'' autora Dušana Premovića s plesom i pjesmom iz same predstave svečano zatvoren 15.TKT Fest u Tuzli. U predstavi su igrali: Branislav Lečić, Danica Maksimović i Marija Vicković. To je prema riječima Bićanića ''priča o otuđenosti, o nemogućnosti da uspostavimo našu komunikaciju s bližnjima, bilo da je to na radnom mjestu, intimnoj vezi ili nešto drugo''. Ovom prigodom Teatar kabare Tuzla zahvaljuje svim prijateljima Festivala koji su  različitim načinima potpomogli ostvarenje istog kao i medijskim pokroviteljima na izvještavanju ovog značajnog međunarodnog festivala.

5.4.2017. godine

„ Sadašnjica je uvek jedno grozno mesto i ostaje grozno mesto za nas, poprište našeg zločina, mesto naše sramote...“ O kakvoj se to sadašnjosti i čijoj radi, što čini te grozote i sramote naših dana, u samom je središtu dramskog narativa komada „ Kod kuće / Kabul „ suvremenog američkog dramatičara i filmskog scenarista Anthonyja Roberta „ Tony „ Kushnera ( Manhattan, New York  1956. ), dramskog pisca izuzetno dobro upućenog u materiju kojom se bavi i koju odijeva u kazališno ruho. Nakon svjetskog uspjeha sa „ Andjelima u Americi „  na kazališnim daskama i u HBO mini – tv seriji za koju je napisao scenario, te čitavog niza intrigantnih i uzbudjujućih dramskih tekstova, u New Yorku, u prosincu 2001. prvi put igraju novi komad, „ Kod kuće / Kabul „, u originalu „ Homebody / Kabul „, gotovo trosatnu predstavu čiji se prvi dio, monološki, može izvoditi i kao posebna cjelina. Upravo kao takva stigla je i u program 15. TKT Festa i to iz Beograda, gdje je još 2010. postavljen komad u cjelini, u režiji Željka Djukića. Taj njen, prvi dio, uvod, monodramski prolog gotovo da bi se moglo reći, igra prvakinja Narodnog pozorišta, glumica Dušanka Stojanović Glid, ovjenčana te godine i nagradom „ Miloš Žutić „ što je dodjeljuje Udruženje dramskih umjetnika Srbije za najbolje glumačko ostvarenje u profesionalnim pozorištima u proteklih godinu dana.  

Glumica, u crnini, sat vremena sjedi i pripovijeda „ priču koja počinje u sam osvit istorije oko 3000 godina prije naše ere...“, pred njom je samo jedan mali stolić i svjetiljka na njemu. A priča nas, uz pomoć nekog starog, gotovo zametnutog i zagubljenog turitičkog vodiča za grad, vodi u grad Kabul i njegovu povijest, od nastanka do danas. To je prva razina ove dramske storije. Kroz nju isprepliće se intimna povijest, životna ispovijest glavnog lika, pripovjedačice, njen život povučene i samozatajne žene zaljubljene u pripovijest koju nam prenosi, Londončanke opsjednute Kabulom. To je druga razina komada. Treća nam razgrće sve one „ grozote i sramote „ povijesnih zbivanja, nekada i sad, oslikava sistematsko urušavanja i uništavanje jednog podneblja, civilizacije, plemena i naroda tih prostora, užas i bijedu koju takav razarajući pohod sile i moći ostavlja za sobom – „ moje čitanje, moje istraživanje, liči na let noćnog leptira, treptavo, strastveno, osudjeno na propast „ čujemo odmah na početku. Kushner oslikava,  poput starih fresko – majstora, svu veličinu, dostojanstvo i unutrašnju snagu tih nestalih, gotovo mitskih civilizacija i naroda, njihovu sudbinu, usud i tragičan poraz, njegov opis i poniranje u srž ove drame poput je pejzaža zlehude povijesti kojim, van vremena i prostora, ali ne bez nekog nelagodnog osjećaja krivnje i gorčine, šetamo i uočavamo, pamtimo ono što se zaista dogodilo, ti krajolici su čas stvarni, opipljivi, čas nadrealni, fantastični, izmaštani, jer, kako nas poučava glumica – naš tihi i pažljivi vodič na tom putu: „ magijska vjerovanja imaju snagu samo ako se poštuje njihova suštinska krhkost. „ I odmah zatim dodaje: „ Ovaj vek nas je naučio da svoju maštu usmeravamo ka skrivenoj patnji, zlim posledicama zlih dela, učinjenih odavno. „ A njena igra, bravurozna u svakoj gesti, u svakom tonu i boji njena nazalna glasa, izvanredno usaglašena u tempu i ritmu onoga što izgovara i onoga kako to doživljava, tu zaboravljenu povijest pripovijeda u skladu sa dostojanstvenom veličinom te iste povijesti, dajući Kushnerovom dramskom predlošku dubinu epa, veličanstvenost himne i magičnost poetskog iskaza.
Naravno, „ Kod kuće / Kabul „ ne može zaobići niti govor o ljubavi, uz patnju, čežnju i muku, ona je takodjer čvrsto, neraskidivo utkana unutar njegove dramske strukture, njome velika glumica Dušanka Stojanović Glid završava svoj monodramski solilokvij: „ Svi smo mi nekada voljeli jedni druge, to sad naprosto nije tako. I ovo što je bilo to jeste ljubav. Kako jedna majka može da ne voli svet, šta je ljubav ako nije prepoznavanje, ljubav nema nikakve veze sa srećom. Moć ima veze sa srećom, ljubav jedino ima veze sa domom. „
/  mladen   bićanić  /   
3.4.2017. godine

U prepunoj sali Teatra kabare Tuzla sinoć je izvedena predstava TAXIMETAR u produkciji Teatra EXIT. Autor teksta je Goran Vojnović dok režiju potpisuje Matko Raguž. Mladom Robertu Budaku, koji igra nekoliko različitih likova u predstavi, sam rad na tekstu je bio važan i trudio se da likovi ne postanu karikature nego da svakom od njih udahne karakter jer svaki od njih šalje određenu sliku društva ili nekog problema u društvu. Zijad Gračić je izjavio zadovoljstvo što je predstavu odigrao u Tuzli jer je među publikom bilo dosta prijatelja te je pohvalio vrlo dobru suigru s kolegom naglašavajući kako su se tokom rada dobro međusobno razumjeli. U kratkom periodu od šest mjeseci 10,000 ljudi je pogledalo predstavu te s njom imaju već u planu još mnoga gostovanja diljem Hrvatske.

Završnu 9. festivalsku noć 15. TKT Fest-a zatvorit će predstava INDIGO koja je nastala u koprodukciji Grad teatar Budva, Smart studio Beograd i Dom omladine Beograda. Predstava je rađena po tekstu Dušana Premovića a režirao ju je Branislav Lečić koji ujedno ostvaruje i ulogu zajedno s glumicama Danica Maksimović i Marija Vicković. U modernom društvu gdje identitet nije ništa više do niz obavljenih zadataka, gdje se stvari kategorišu površno i pojavno, dvije žene, koje sjede u zlatnom kavezu, ambiciozne, sposobne, moćne i uspješne kriju se iza ciljeva, interesa i ambicija. Dijeleći radno mjesto, naizgled dijele i sudbinu. Dvije dame Bela (Marija Vicković) i Ana (Danica Maksimović) rade u istoj kancelariji. Poslove obavljaju revnosno i profesionalno, dok su im privatni životi u rasulu. Izgubljene, usamljene, iscrpljene tempom, radom i međusobnom konkurencijom (koju ponekad i bezrazložno doživljavaju,) gube sebe i u takvom stanju nasrću jedna na drugu... Nakon bujice okršaja, vrijeđanja, podmetanja, zbližavaju se i iskreno bodre, ne bi li se očuvale i prebrodile svaka svoje probleme... sve do pojave muškarca, Zara (Branislav Lečić), radnika i bivšeg robijaša, koji Belu izvlači iz začaranog kruga svakodnevice. Drama ’’Indigo’’ je priča o savremenom svijetu žena, o ženi u savremenom svijetu, o prodatom, izgubljenom, naizgled nadoknađenom, preplaćenom, precijenjenom, izgubljenom i vraćenom, priča o svima nama čije granice otuđenosti čvrsto stoje na horizontu liberalnog kapitalizma. Dušan Premović nas vješto vodi kroz likove čije sudbine dijeli veliki broj žena u savremenom društvu i ideja ovog teksta, pored etabliranja problema savremenog sistema, jeste da zapravo pokrene misao i prodrma kavez. Ovaj komad preveden je na engleski jezik, javno čitan u Americi, a svoje prvo izvođenje imao je na festivalu Grad teatar - Budva 2012. godine. Svih ovih festivalskih večeri publika je redovno davala ocjene predstavama, tako da se bliži momenat u kojem će se i proglasiti pobjednička predstava 15. TKT Fest-a.

4.4.2017. godine

Na šestoj Festivalskoj noći, tuzlanska publika je uživala u predstavi ‘’Kod kuće/ Kabul’’ u režiji Željka Đukića i velikim aplauzom nagradila prvakinju drame Dušanku Stojanović Glid Narodnog pozorišta Beograd u čijoj je produkciji i nastala ova savremena monodrama. Po riječima glumice ova monodrama ‘’predstavlja ispovijest jedne učiteljice, jedne autohtone osobe koja ustvari posmatra raspad civilizacije, raspad svijeta. Na prvo čitanje tekst se nije činio niti dopadljivim niti atraktivnim, niti komercijalnim, a opet ne može se reći da je samo intelektualan, da je za određeni krug ljudi, da je elitan.’’ Glumica je zapravo pomirila sudbinu svijeta sa sudbinom jedne žene koja je neprimijećena u društvu, ali ima i svoje misli i svoje stavove, ideje i svoja saznanja. Večeras će se u okviru 15. TKT Fest-a predstavom ‘’Desnica: Igra proljeća i smrti’’ nastalu po motivima romana ‘’Proljeća Ivana Galeba’’, u produkciji Teatro VerRRdija, obilježiti 50 godina od smrti Vladana Desnice. Selekcijom ove predstave, gdje režiju potpisuje Juraj Aras i ujedno ostvaruje glavnu ulogu, Teatar kabare Tuzla je dao posebno mjesto i značenje na festivalu dogovorivši još jednu izvedbu za tuzlanske srednjoškolce, kojima će ovo biti nesvakidašnja prilika da pored lektire koju čitaju i auditivno, vizualno, emocionalno dožive bogat jezik i misao ovoga pisca.

Gumac u dijalogu s lutkom igra pripovjedno kazalište, vješto i neopterećujuće, uz glazbu Bojana Gagića. Monodrama je premijerno izvedena 19.11.2015. na velikoj sceni Kazališta lutaka Zadar i imala je do sada niz zapaženih izvedbi. Osim premijere na ARTAKT festivalu i službenog otvaranja male dvorane Kazališta lutaka, nastupa na 26. Marulićevim danima – renomiranom festivalu hrvatske drame u Splitu, otvara Dane kaštelanskog kazališta, nastupa u Omišu, u Islamu Grčkom, u Kuli Janković gdje je djelo i napisano, zatim za noć kazališta u Virovitici te na sceni Polanec u ZKM – u, u Zagrebu. Sutra je na 8. Festivalskom danu predstava ‘’Taximetar’’ autora Gorana Vojnovića u režiji Matka Raguž i produkciji Teatra EXIT iz Zagreba. U predstavi igraju: Zijad Gračić i Robert Budak. Sve informacije i rezervacije možete uraditi na broj telefona 035 264 733.
2.4.2017. godine