Premijera spota za ljubavnu baladu "Cheri"

– Pjesma koja spaja prošlost i sadašnjost -

Premijerno predstavljamo spot za emotivnubaladu "Cheri" – ekranizaciju pjesme koja donosi priču o ljubavi koja nadilazi vrijeme i povezuje prošlost i sadašnjost.

PREPORUČUJEMO:
Muzički spot “Cheri” na youtube linku:

Ova ljubavna balada, ispunjena nostalgijom  iemocijama, novo je izdanje kompozicije "301" Gorana Kovačevića, nastale prije 50 godina. Uz novu melodiju i aranžman pjesma sada nazvana "Cheri" dobija svjež zvuk, zadržavajući duh vremena iz kojeg potječe.
Melodiju za pjesmu komponovao je dr. Adem Balić još 1978. godine, dok je služio vojni rok u Nišu, zajedno s Goranom Bregovićem. Novi aranžman i produkciju povjerio je iskusnom muzičkom producentu Edinu Imširoviću, koji je uspješno spojio autentični zvuk osamdesetih sa savremenim muzičkim pravcem.
“Tekst pjesme napisao mi je Enver Tunović. Riječi pjesme su me inspirisale da napravim melodiju koja je u stvari bila svojevrstan odraz tog vremena. Međutim imao sam želju da pjesma bude prepjevana na drugačiji način”, izjavio je kompozitor dr. Adem Balić.
Potraga za pjevačem koji će pjesmu“Cheri”izvesti baš onako kako je to Balić zamislio trajala je godinama, a njegov susret sa pjevačem Boštjanom Bračićem iz Maribora označio je kraj portage. Njegova interpretacija dodala je pjesmi novu dimenziju, učinivši je još snažnijom i upečatljivijom.
"Pjesmu sam komponovao prije više od 40 godina, inspirisan emocijama tog vremena. Kada sam je prvi put čuo u ovom novom aranžmanu, shvatio sam da je i dalje jednako snažna i aktuelna. 'Cheri' donosi duh prošlosti u sadašnjost i pokazuje da prava emocija nikada ne zastarijeva", kazao je Balić.
LEVEL Produkcija iz Tuzle ekranizovala je “Cheri” spotom čiju režiju potpisuje Jasmin Jatić, dok se u glavnoj ulozi pojavljuje poznati bh. model Ajla Bjelić.
Spot je sniman u ekskluzivnom ambijentu BBCC Kluba u Lukavcu, gdje atmosfera dodatno naglašava intimnost i sofisticiranost pjesme.

• Priča o Cheri...

Bio sam u vojsci 1978. u Nišu, baš u vrijeme kad je u toj kasarni bio i Goran Bregović. Pišem to iako baš nema direktne veze sa ovom pjesmom a možda je i mene kao Bregovića inspirisao taj život vojnika u Nišu. Pozicija radiotelegrafiste mi je omogućila da najveći dio vremena provodim sam u jednoj prostoriji u kojoj sam imao i krevet i prostor za lične stvari tako da samimao mogućnosti sviranja i slušanja ploča u periodima kad nije bilo konkretnihzadataka. Kupio sam jednu jeftinu gitaru i na njoj svirao. Mnogima ovaka pozicija nije odgovarala jer je zahtijevala odvojenost od ostalih vojnika, ali meni je to bilo kao da imam svoju vikendicu pa sam nekad i vikende svojevoljno provodio sam u toj prostoriji. Svirao sam i pjevušio pjesme koje su u to vrijeme bile popularne ali ne samo za sebe nego i sa drugim vojnicima. Bilo je nekih vojnika skojiu dobro pjevali pa samo tako zajedno u slobodno vrijeme „trošili“ vojničke dane. Uglavnom, jedne večeri dok smo tako sjedili i pjevali, obratio mi su jedan od vojnika -Tunović Enver, rođeni Sarajlija. Kad kažem Sarajlija to znači da su to vojnici koji na unutrašnjoj stranici vrata od kasete nisu imali slike žena, vjerenica ili nekih ljepotica nego sliku Sebilja sa Baščaršije.Pitao me je znam li svirati pjesmu 301. Moj odgovor je bio negativan, tj. da je nisam nikad ni čuo.Što se tiče  grupe„Čisti zrak“, nju sam naravno poznavao jer je u njoj svirao naš tuzlak: Asim Horozić.
-    Napisaću ti tekst a ti je nađi,poslušaj i nauči svirati, to je prava pjesma.
Napisao mi je riječi pjesme lijepim štampanim slovima koje i dan-danas čuvam.U to vrijeme nije bio lako doći do pjesme koju želiš čuti. Bio je nekoliko mogućnosti a to je da se kupi ploča, da se čuje nadžuboksu (uređaj za slušanje pjesma sa ploča uz plaćanje) ili da se slučajno čuje na radiju. Sve u svemu, prolazili su dani a i mjeseci a ja nikako da čujem tu pjesmu. U Nišu u vojsci nisam baš imao prilike slušati radio a i kad sam ga i slušao male su šanse bile da to budu pjesme neke sarajevske grupe.
Riječi te pjesme su mi bile zanimljive, bilo je nešto u i njimašto me je u konačnici i inspirisalo da napišem pjesmu. Bila je to pjesma o nekoj djevojci, o njenom odlaskui rastanku u kojima sam se i ja pronalazio. Kontakt sa djevojkom  u to vrijeme je bio jedino preko pisama koja su sve rjeđe dolazila pa sam na neki način pjevao svoju pjesmu.  Malo po malo ja sam počeo u neznanju i nesvjesno da pjevam tu pjesmu (koju nikad nisam ranije čuo). Pjevao sam je i svirao iz dana u dan,  stalno dorađivao i uljepšavao, te sam u jednom momentu imao pjesmu.Bilo je to u nekad novembru 1978.-e  godine. Zapisao sam akorde ispod tekstajer nisam imao nikakve mogućnosti da snimim. Odslužio sam vojni rok, upisao se na medicinski fakultet, okrenuo se drugim ciljevima s tim da sam uvijek imao gitaru i da sam pomalo sviraou pauzama učenja i kad bih imao priliku za to. Zanimljivo je da sam originalnu pjesmu prvi put čuo tek desetak godina poslije. Imao sam tremu preslušavajući je ali u konačnici mi se činilo da je ipak moja ljepša. Zaboravio sam napisati da sam tokom boravka u vojsci napisao još nekoliko pjesama koje sam kao i „301“ zapisao i snimio na magnetofon i tako sačuvao od zaborava.
I vjerovatno bi i ostale na tim trakama da na jednoj moto turi nisam čuo priču jednog motoristekoji je našao muzičare koji su napravili i snimili pjesmu a sa njegovim tekstom. U to vrijeme, imao sam časove klasične gitare kod Nedima Tinjića, kome sam rekao kako imam nekih svojih pjesama koje bih želio da snimim. One me je povezao sa Edinom Imširovićem, mnogo poznatijem po nadimku – Droga kome samodsvirao te pjesme. Bojao sam se negativnog odgovora, jer sam po prvi puta bio pred pravim muzičarem. Pomno me je slušao, te bez ikakvog komentara rekao da ponovo odsviram pjesmu „301“.Uzeo je i on gitaru i sa mnom je odsvirao i rekao: „Ova jeprava. Već imam ideju. Samo mi daj par dana.“
- Za šta? pitao sam.
- Pa da sve posložim kako treba i snimim pjesmu. Dobra je i ima svega i melodije i refren a i neobična je. Ima nešto u njoj.
Po njegovom izrazu lica sam vidio da je bo iskren i da je zaista tako mislio.
Nije prošlo ni sedam dana  a Droga me zove da čujem šta je napravio. Slušam svoju pjesmu u negovoj interpretaciji koja sasvim završena, sa gitarama, klavijaturama i udaraljkama ukratko:  prava pjesma. Ne mogu da vjerujem da to nije san.
Preslušavam je po stoti put i postajem svjestan da je to istina i da sam snimio svoju prvu pjesmu.
Prisjećam se vremena kada nisam primljen u muzičku školu (čak ni preko veze) i pitam se kako je moguće da neko ko nema sluha da napiše pjesmu?Ispričao sam to i Drogi a on mi je rekao da se to ne uči u muzičkoj školi, to bukvalno neko ima ili nema u sebi; i to je to.
Pjesma je gotova ali neko treba i da je otpjeva. Tražili smo i pozivali više lokalnih pjevača ali nismo bili zadovoljni ni sa jednim. Nekoliko mjeseci kasnije išao sam na jedan stručni kongres u Mariboru u hotelu „Habakuk“. S obzirom da je bilo zimsko vrijeme i da se taj hotel nalazi na Pohorju, gdje počinju skijaške staze, supruga i ja smo ostali par dana duže. Veče prije odlaska smo odlučili da ne izlazimo nigdje i da ostanemo u hotelu. Planirali smo popiti neko piće pa da se ranije vratimo kako bi spremili stvari i mogli da ujutro rano krenemo kući. I dok smo čekali konobara da naručimo piće primjetio sam kako neki muzičari dolaze na podij i povezuju instrumente s očiglednom namjerom da sviraju. Odlučili smo da malo ostanemo da ih čujemo. Bila su trojica jedan pjevač sa akustičnom gitarom, jedan sa električnom (akustičnom gitarom Taylor) i bubnjar. Neobična kombinacija sve u svemu. Svirali su uglavnom strane evergrine. Pjevač je bio dominantan sa svojim glasom i lakoćom pjevanja.
I tako vratim se u Tuzlu i ispričam Drogi kako sam čuo tipa koji bi mogao otpjevati pjesmu.
Kako se zove on, grupa? -pitao me je.
- Ne znam -odgovorih.
- Pa što mi to ona pričaš? - odgovori Droga.
- Pa kome ću nego tebi?- odgovorih.
Ali Adem se ne predaje. Napišem e-mail direktoru hotela Habakuk sa željom da saznam ko je one veče svirao. Ubrzo dobivam odgovor da se radi pjevaču iz Maribora, BoštjanuBračiću, koji je pobijedio na slovenačkom takmičenju talenata. Nisam dobio kontakt. Ali sam ga našao preko interneta, poslušao njegove pjesme, nastupe i tako. I napišem ja njemu mail i sve to oko pjesme. Zanimljivo je da se i on nas sjetio, jer smo te večeri u sali ostali samo mi. Pošaljem mu pjesmu i on pristane da je otpjeva ali je tražio da mu pošaljemo i verziju koju će otpjevati neko drugi i da mu pojasnim šta želimo kako bi ispunio naša očekivanja. Trajalo je to, ali smo ispunili sve zahtjeve koje je tražio. Bilo je pokušaja da ga dovedemo u Bosnu ali zbog njegovih poslovnih i drugih obaveza to nije bilo moguće pa smo dogovorili da on to snimiu Mariboru a da mu mi pošaljemo matricu. I pošaljemo mu matricu;prolaze dani pa i mjeseci …. I napokon kasno uveče, nekad krajem decembra stiže mail. Bilo je to „gluho doba“, te nisam mogao da pojačam kako bih je čuo. To je tako dobro i lijepo otpjevao da nisam mogao da vjerujem da li je to san ili java. Otpjevao je upravo onako kako sam ja osjećao i želio da se otpjeva.Nevjerovatno. Nisam imao ni jedne jedine primjedbe -ukratko savršeno.Njegov moćan ali nježan glas dao je pjesmi potrebnutoplinu.  Osjećao sam da on ne pjeva moju nego svoju zadnju pjesmu djevojci s kojom se oprašta. Ne znam da li sam tu noć uopšte spavao, čekajući sa da svanepa da zovem Drogu kako bi on poslušao snimak.
U tom zanosu i euforiji nismo ni primjetili da je umjesto „Milaoo“ pjevao „Šerioo“ što nam se obojici svidjelo, te je nesvjesno dao ideju za naziv pjesme (na francuskom: „Cheri“ ili Draga)
To je to! -rekao je Droga.
Naš poznati pjevač iz Tuzle Muhamed Nalić, kome sam poslao pjesmu da je čuje napisao je ovaj sms:
12.5.2015 u 00:13
Izvini što pišem ovako kasno, nadam se da te neću probuditi…ali tek sam sad ovo poslušao i moram.
Prije svega dobro veče…
ODLIČNO, podsjeća me na muziku’60 ih na Suncokrete, Darka Domijana, Indexe, Korni grupu, itd. Ne znam ko je pjevao pjesmu, ko god je aferim čak je i manirski i majstorski to odradio, uglavnom neko ko sluša i voli tu muziku.Aranžman isto odličan (neko jako muzikalan, pretpostavljam Droga… Jedva čekam da mi pričaš o detaljima …eto, ukratko
Još jednom izvini što je kasno …Laka noć ili dobro jutro ako spavaš.
Par godina kasnije preko Facebooka sam došao do Muhameda Brkića poznatijeg kao Hamu iz benda „Hamo i Soso“. Evo šta je on napisao:
Dragi moj doktore,
pjesma je haos i bas mi se sviđa. Sačuvaću ovaj demo, prvi oput dođem u Bosnu vjerujte da ću Vam se javiti i da ovo odradimo sa Draganom u studiju. Hvala na povjerenju i veliki pozdrav. Postavljao je Derviš jedne prilike neke instrumentale pa sam slušao. Srdačno Vas pozdravljam i želim svaku sreću.
Vjeruj da mi je ovo bolja verzija od Čistog zraka i pjesme 301. Goran Kovačević je bio moj drug i znam kad je pravio ovu pjesmu. Baš je odlična obrada.
Bolja verzija je ovo. Odlično, aferim.
Pjesma inače nosi naziv po studentskoj sobi u ženskom domu „Mladen Stojanović“ kod Robne kuće. Goran se zabavljao sa jednom curom i tu je nastala ova pjesma. Mislim da je Asim tad svirao u toj grupi dok je studirao akademiju.
Godinama sam svirao originalnu pjesmu od Čistog zraka, i sad ponekad zasviram. Veoma mi se sviđa ova verzija. Goran Kovačević je napravio i tada je pjevao u toj grupi a posle je pjevao u Teškoj industriji. Umro je, družili smo se u Sarajevu. On je došao iz Nevesinja u Sarajevo, otac mu je bio savjetnik u Izvršnom vijeću. Ovakve pjesme ostaju, nažalost ova omladina nema pojma o njima. Kako čujem i Vama je legla, otpjevano je za deset. Baš ste me obradovali i uvjerili da još ima ljudi koji cijene lijep tekst i lijepu pjesmu.

I prolazi vrijeme, pjesma je tu, ja je sviram ponekad al nemam ideju šta dalje. U to izbi i Pandemija a i javni poziv BHRT-a za izbor domaćih pjesama za produkciju „Domaće note br. 3“. Pročitao sam taj poziv i pošaljem svoje pjesme sa potrebnom dokumentacijom koja je tražena. Droga nije bio za to jer nije vjerovao da će neko i poslušati pjesmu a kamo odabrati je za produkciju od nekog muzičkog anonimusa. Međutim, nije bio u pravu;Muzička produkcija BHRT-a je izabrala ovu pjesmu za produkciju, te me pozvala da je je snimim i njihovom studiju.
Poštovani,
kolegij Muzičke produkcije je nakon preslušavanja radova pristiglih na konkurs za Domaće note donio odluku da Vaš rad pod naslovom 301 u potpunosti zadovoljava neophodne kriterije i da će biti uvršten u produkciju. U narednom periodu ćemo Vas kontaktirati radi dogovora o daljim koracima.
Hvala Vam na uloženom trudu i odazivu na konkurs.
Srdačan pozdrav,
Muzička produkcija BHRT
16.6.2020. god

Na žalost to se nikad nije realiziralo jer zbog „Korone“ Boštjan nije mogao doći iz Slovenije u Sarajevo a bez njega sve to ne bi imalo smisla.
I na kraju na scenu stupa Jasmin Jatići njegov „Level studio“ koji se sjetio pjesme i pitao me šta je s njom. Sve u svemu on je predložio da napravi spot i da je konačno objavimo. Poslušao sam ga. Nisam se puno trudio da mu objašnjavam kako bi to trebalo da izgleda osim da sam mu ispričao cijelu istoriju pjesme.  Razumio me je i krenuo u realizaciju; našao je klub koji je odgovarao enterijeru za snimanje - BBCCklub u Lukavcu a za glavnu ulogu je angažovao Ajlu Bijelić, poznati BH model. Boštjan je snimio video kako on svira i pjeva cijelu pjesmu i tako omogućio da imamo sav materijal za spot. Gitaru je trebao da svira Droga, ali ovog puta on nije želio da se pojavi u spotu, rekavši da je to moja pjesma i da tu treba a da budem ja a ne on. Nije mi preostalo ništa drugo osim da ga poslušam i da odsviram pjesmu na spotu onako kako me je naučio.
Spot je završen i sad pravimo naslovnu stranicu i digitalne omote. Napravili smo ih bezbroj ali nikako da nađemo pravi.
Boravak na skijanju sa bratom Huseinom i razgovori na ovu temu su rezultirali naslovnicom  koja je sad na svim digitalnim „prodavnicama“ muzike. To je lik tužne i zamišljene djevojkekoja gleda u svijeće koji je imao neku povezanost sa prvim stihovima pjesme: „Vidim te kroz plamen svijeće ….“  I sve bi bilo super da se nije otvorilo pitanje da to nije lik djevojke koja se pojavljujeuspotu.Bilo je razmišljanja o tome da se takva ista fotografija napravi sa Ajlom ali smo odustali. Shvatio sam da je upravo taj lik djevojkena naslovnici u stvari osoba kojoj se pjesma pjeva a da je cura u kafiću pobudila sjećanja na nju.
Ali to nije sve. U međuvremenu upoznajem Sinišu Lukića iz Brčkog koji se bavi muzičkom produkcijom tj. koji ima ugovor sa vodećem plaformama za digitalnu distribuciju muzike kao što su: Spotify, Deezer, You Tube, Amazon, Apple i Tidal.  Uradio sam sve što mi je preporučio  i pjesma se 10.4.2025. pojavila na tim platformama postavši dostupna čitavom svijetu.
Trebalo je skoro pola vijeka ali valjda je to tako trebalo da bude.