Dušebrižnici sa raznih strana i opcija, a uglavnom iz ličnih interesa, sve više osipaju „paljbu“ na barjaktare uspostave nove vlasti zbog navodno pogubnog kašnjenja za ostalim kantonima. Atakuju i na „krhku“ parlamantarnu većinu, a naročito im „bode oči“ što se uporno ne istura mandatar za premijera.
Dakako, njima smeta i zbunjuje ih što se prvi put – strpljivo, programski i strateški – gradi vlast kojoj je prioritet odgovor na težak društveni zadatak koji je čeka, a ne podjela fotelja i juriš na uže i lične interese u kantonu i zemlji koje su dosadašnji vlastodršci temeljito opustošili od životnih resursa, e da bi ih sada definitivno opustošio masovni odlazak građana.
Takve posebno izluđuje što niko od niza pominjanih kandidata za premijera (po zadnjim informacijama su to Jasmin Imamović, Aziz Čačković i Alisa Bijedić), očito isuviše svjesnih bremena odgovornosti, ne „kidiše“ na „tron“. Ne lobiraju, ne sijele s ovima i onima, ne trče da se slikaju, ne obećavaju „uzvratne zahvale“, ne izigravaju velike spasitelje. A to je ono što sve zabrinute i dobronamjerne ljude upravo ohrabruje i uvjerava u dobrohotnost onih koji dolaze.
- Brze katastrofe
Uistinu, šta to u nekom mjesecu kasnije uspostave vlasti može biti pogubnije od onih stravičnih iskustava sa nepovratno proćerdanim godinama zbog brzopoteznih raspodjela fotelja za samo dvadesetak dana, a nekad i preko noći – i na državnom i na federalnom i na kantonalnom nivou – kad su mandate tih vlasti obilježavali razdori, promjene vladajućih koalicija i blokade bez granica.
Primjera je bezbroj, ali pomenimo najfriškije: Recimo – aktuelni „probosanski“ blok na federalnom i državnom nivou. Šta je to drugo bilo i još uvijek je nego međusobni rat „strateških partnera“ iz svih oruđa i oružja do istrjebljenja, a naročito BiH i naroda u koji se zaklinju.
I koja to sad „krhka većina“ može dosegnuti nestabilniju, da ne kažem štetniju, vladavinu od pomenutog dubla? Ili, šta nam je to dobro donijela granitna, debela i moćna skupštinska većina dosadašnjih vlastodržaca u TK-u? Šta ćemo to zapamtiti iz njihovog ističućeg mandata izuzev „bratoubilačkog“ unutarstranačkog obračuna koji je rezultirao proljetošnjom smjenom Vlade i novom strankom – PDA?
Ne, ne! U ovakvim podnebljima sa preduboko učaurenom antidemkratskom tradicijom i antipolitičkom kulturom – pojmovi šire i stabilne koalicije ama baš ništa ne znače.
- Mandatar kao „sveti gral“
A, sad malo i o dežurnoj meti radoznalosti – novom mandataru za premijera TK-a. Onima koji pripremaju novu vlast, mora se odati priznanje što su se ozbiljno i diskretno, izvan reflektora javnosti, pozabavili ponajprije dogovaranjem priritetnih programa i aktivnosti u cilju izlaza iz aktuelne agonije u najvećem kantonu, pa tek onda podjelom resora i odabirom kadrova koji će te poslove moći „iznijeti“. Ranije se o kadrovskoj popuni kod svih političkih opcija sve znalo, malte ne do portirskih mjesta, pa i godinu prije izbora, samo se čekala glasačka ovjera.
A posebno se mora odati priznanje odmjerenom držanju glavnog barjaktara nove vlasti – Kantonalnog odbora SDP-a koji je na proteklim izborima bio daleko najspješniji u odnosu na odbore u drugim kantonima i koji je među talasima radoznalaca stvorio već nepodnošljivo intrigirajuću misteriju oko toga ko će biti mandatar za premijera.
A zapravo se, saznajemo iz izvora bliskih rukovodstvu ove organizacije, tu samo radi o nastavku poštivanja trenda demokratskih procedura, koji je generalno započet u SDP-u, gdje se ništa, a pogotovo ne ključne odluke, bar je to bilo do sada, ne donose u četiti oka i uha ili, pak, među nekoliko pari njih. Naravno, razlog je i već pomenuta „neopijenost“ potencijalnih kandidata funkcijom premijera – svakako zvučnom i prestižnom ali i veoma teškom.
Pomenuh „tri musketira“ (odnosno troje, jer je tu i jedna musketirka) – kandidata za premijera koji su, prema već pomentim saznajima, odraz želja i podrške šire stranačke baze, a pošto je nemoguće napraaviti neko „tročlano Premijerstvo“, sada je na kantonalnom rukovodstvu SDP-a da kaže konačnu riječ. Do tada da i ja kažem po nekoliko rečenica o svakom od njih.
- Preporoditelj Tuzle
Jasmin Imamović, kao višemandantni prvi čovjek Tuzle je samim tim i ime koje je najduže i kontinuirano u fokusu javne pažnje. Zbog toga njega, zapravo, nije potrebno posebno ni predstavljati, jer su dobro poznata djela kojima je Tuzlu od propadajuće, močvarne, učmale i zaboravljene čaršije uzdigao do prestižnog urbanog, turističkog i kulturnog centra. Ranije se kroz Tuzlu prolazilo i u nju svraćalo samo iz krajnje nužde, a sada je ona magnet za posjetioce i prolaznike.
Pomenimo nadaleko znani fenomen Panonskih jezera, generalnu rekonstrukciju gradskog jezgra sa mnoštvom revitalizovanih starih, te novim objektima i sadržajima, kulturni poreporod sa znamenitim regionalnim književim susretima, uglednom književnom nagradom i mnogo toga još. Dakako, činio je Imamović i na oživljavanju privrednog ambijenta više nego što su to dopuštale granice nadležnosti opštine/grada u toj oblasti.
Zbog svega toga, nema mjesta ni najmanjoj sumnji da bi Imamovićevi dragocjeni poduhvati izostali i na kantonalnom nivou, odnosno premijerskoj poziciji.
- Čelična lejdi
Druga kandidatkinja za mandatara, Alisa Bijedić, nije druga i po značaju i izgledima, već je to tako spontano proisteklo iz toka ove priče. Ne donese li kantonalna centrala SDP-a u međuvremenu odluku, možda će u narednoj priči o istoj temi, ova „musketirka“ biti na prvom mjestu, i ne samo zbog toga što dame treba da imaju prednost.
Široj javnosti Alisa Bijedić je poznata kao bivša ministrica finansija Vlade TK-a u mandatu 2010-2014 godine. Govorilo se tih godina da je ona mnogo uradila na dovođenju u red finansija u TK-u, stravično zapuštenih i zloupotrebljavanih u prethodnom periodu. A da je u tom opredjeljenju beskopromisna i čelično istrajna, potvrđuje činjenica da je u aprilu 2013. godine podnijela ostavku na tu poziciju, zbog kako je tada navela, pritiska od strane tadašnje (i SDP-ove) Skupštine TK da prekrši zakon provođenjem izmjena odluke o privremenom finansiranju.
A, složićete se, prerijetki su primjeri samovoljnih i principijelnih ostavki u bh.političkom miljeu na svim nivoima i zbog toga joj sam taj čin, uz iskazani stručni, daje i izuzetan moralni kapital.
Potom je kao stečajna upravnica u Tvornici transportnih uređaja (TTU) Tuzla, provela vrlo uspješan postupak, te danas ta kompanija pod nazivom TTU energetik Tuzla, vrlo uspiješno posluje, kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu.
Ima još primjera koji svjedoče da se radi o vrlo uspješnoj, kompetentnoj i prije svega odgovornoj osobi koja bi dostojno mogla odgovoriti izazovima koje u aktuelnoj preteškoj opštoj situaciji nosi pozicija premijera Tuzlanskog kantona. Ne desi li se to, bio bi stravičan društveni gubitak i grijeh da se Alisa Bijedić ne nađe ponovo na funkciji ministrice financija, Naime, prema svim informacijama i procjenama, stanje javnih financija – i u kantonalnom budžetu, a posebno u javnim predzećima i ustanovama – je toliko haotično, da ne upotrijebim neku radikalniju formulaciju, da je tamo prijeko potreban neki „stečajni upravnik“ od znanja, autoriteta i najhitnije akcije.
- Gorostas iz sjene
Ni Aziz Čačković kao kandidat za mandatara nije nepoznato ime, mada se znatan dio njegove sadržajne radne i opšte biografije dešavao „iza kulisa“ i izvan pažnje javnosti. Radi se o uspješnom predratnom i poratnom privatnom poduzetniku, te istaknutom sudioniku odbrane BiH čiji se ratni put kretao od vojnika do majora Armije BiH.
Čačkovićevom političkom dosijeu takođe ne manjka „građe“, naprotiv. Dugogodišnji je član Općinskog/Gradskog odbora i Predsjedništva SDP Tuzla, a od 2015. predsjednik jedne od tri najuspješnije osnovne organizacije u Tuzli, te u dva mandata Predsjednik kantonalnog Savjeta za boračka pitanja.
On ima značajno iskustvo i rezultate i u izvršnoj vlasti – na kantonalnom i opštinskom nivou. Kao jedan od najuspješnijih ministara u vladi SDP-a 2010-2014.(ministarstvo za soabraćaj, trgovinu i turizam), najzaslužniji je za oživljavanje tuzlanskog aerodroma. U istom kontekstu se pokazao i kao uzorni „vojnik partije“, kada je 2012. bez pogovora dao ostavku radi ulaska BPS-a u vlast.
Ne čudi onda što je Edin Delić, dolaskom na čelo općine Lukavac 2016., insistirao na samo jednom imenu koje je želio uz sebe u borbi za spas ove – u svakom pogledu unazađene i razorene opštine. Vodeći načelnikov ured, Aziz Čačković je učinkovito demonstrirao svoja iskustva u unapređenju rada administracije, s jedne, te potencijale raskošnog političkog umijeća i kapitala, s druge strane. Zato je on važan pozadinski ili zakulisni dio priče o Delićevom čudesnom zaustavljanju poplave negativnih trendova u općini Lukavac za samo dvije godine, uz nagovještaj neslućenog preporoda ove općine u godinama koje dolaze.
Isto to važi i za Čačkovićevu misiju ključne pozadinske operativne radilice u Delićevom stasavanju u najautoritativnijeg lokalnog lidera globalnog značenja i zračenja u BiH kroz slučaj „lukavački referendum“. Poznato je da je spektakularna propast pokušaja ranijih vlasnika načelničke funkcije da referendumom sruše Delića u predvečerje opštih izbora bila neprocjenjivo važan podsticaj i uvertira za „crveni oktobar“ 2018. koji je donio velike promjene, ponajviše u TK-u, ali i u cijeloj Federaciji.
Elem, vjerujem da bi – istupajući iz nekog vječitog „prikrajka“ na otvorenu premijersku scenu – svi Čačkovićevi poduzetnički, politički, patriotski i moralni potencijali došli do punog izražaja, a sve na opštu dobrobit.
- Otkrivanje tajne svih tajni
Sada ostaje da čekamo šta će reći Kantonalni odbor SDP i, naravno, njegov predsjednik Enver Bijedić koji u ovom (bar za sada) demokratizovanom SDP-u ipak predstavlja prvog među jednakima. Dakle, nešto malo „jednakijeg“ od ostalih. Bijedić se pokazao izvrsnim dirigentom predizbornih aktivnosti i nosi posebne zasluge za ponovni impresivni uzlet SDP-a u njegovoj tradicionalnoj utvrdi – Tuzlanskom kantonu, gdje je ova stranka doživjela najveći uspjeh u odnosu na ostale kantone.
Dobra stvar je što su i on i Odbor zapravo u slatkim mukama. Bilo ko od troje pomenutih kandidata, za koga se odluče, biće jak mandatar, odnosno premijer.
Piše: Armin Bičić
regional.ba