Veliki broj građana pije vodu iz česme, dok drugi za nju moraju da izdvoje 100 milijardi dolara godišnje. Međutim, flaširana voda nije obavezno i zdravija. Pravljenje flaširane vode takođe je obiman i resursno težak proces. Kao i drugi izvori plastike, materijal u flaširanoj vodi se proizvodi od nuspojava sirove nafte. Za razliku od drugih plastičnih materijala koji se ponovo koriste tokom svog života, plastične bočice se obično koriste jednom, a zatim se odlažu. Zanimljivo je i da više vode ide u stvaranje bočice nego dijela koji čini njen sadržaj. Nedavna studija iz Međunarodne asocijacije za flaširanu vodu je utvrdila da preduzeća sjevernoameričkih kompanija koriste 1,39 litara vode kako bi napravile jedan litar flaširanih stvari. I baš zbog ovoga treba da razmislite dva puta slijedeći put kada krenete da kupite flaširanu vodu. Svi oni koji plaćaju ovaj nezamenljiv napitak veruju da vrijedi dati novac za flaširanu vodu jer je zdravija i podložnija testiranju, međutim, u većini slučajeva griješe. Za većinu Amerikanaca čaša vode iz česme i čaša flaširane vode su praktično identične, kada je riječ o njihovom zdravlju i kvalitetu. U nekim slučajevima javni izvori mogu biti i zdraviji jer se češće testiraju. Ipak, postoje izuzeci, kao na primjer ljudi koji žive u blizini privatnih bunara, koji ne uživaju isto rigorozno testiranje kao voda iz javnih izvora.
- A šta sve niste znali o svojoj vodi za piće?
Prvi dokumentovani slučaj flaširane vode je ona koja se prodala u Bostonu oko 1760. godne, kada ju je kompanija Džeksons spa (Jackson's Spa) nasula u flašu i prodala mineralnu vodu za "terapeutske" svrhe. Svake godine ljudi popiju oko 10 odsto više flaširane vode, ali Amerikanci troše više pakovanja vode u cjelini nego ljudi u svakoj drugoj zemlji u svijetu, pored Kine. Po glavi stanovnika, SAD se nalaze na šestom mestu. Tako Amerikanci popiju više flaširane vode, 12,8 milijardi galona ili 39 galona po osobi, nego mlijeka ili piva. "Flaširana voda je efikasno preoblikovala tržište pića", rekao je Majkl C. Belas, predsjednik i izvršni direktor Beveridž marketinga. Međutim, ovo piće i nije tako jeftino. Sa prosječnom cijenom od 1,22 dolara po galonu, troši se 300 puta više na flaširanu vodu nego što bi se potrošilo da se ona pije sa česme. Međutim, kako najavljuju, ta suma bi mogla biti još i veća. "Soda kompanije" su svjesne koliko je zapravo vrijedan biznis sa flaširanom vodom, pa tako Koka-Kola i Pepsiko ulažu u flaširanu vodu. Pepsi je nedavno kupio Super bovl kako bi debitovao sa vrhunskim brendom na novom tržištu "Lifevtr". Međutim, istraživanja pokazuju da se za većinu Amerikanaca, voda iz flašice ne razlikuje mnogo i ne smatraju je boljom od vode iz česme. Zapravo, nedavni izveštaj je pokazao da većina flaširane vode zapravo potiče iz slavine, ali se može dalje testirati i obrađivati. Kada je riječ o testiranju, to se češće čini sa cisternom vode nego sa flaširanom vodom, a odgovornost za ta istraživanja je na Agenciji za zaštitu potrošača. Rezultati mnogo zavise i od mjesta gdje živimo. Prema novom zakonu u Americi, svako ima pravo da dobije godišnji izveštaj o kvalitetu vode za piće ili izveštaj o povjerenju potrošača koji detaljno opisuje odakle vaša voda dolazi i šta je u njoj. Međutim, svi koji žive u jednom od 15 miliona (uglavnom ruralnih) američkih domaćinstava, koja piju vodu iz privatnog bunara, odgovornost za kvalitet se prebacuje na samog vlasnika kuće. "Vlasnik kuće je odgovoran za održavanje sigurnosti svoje vode", navodi agencija EPA na svojoj veb-stranici. Istraživanja sugerišu da voda iz mnogih ovih bunara i nije bezbjedna za piće. Naima, voda je ispravna u samo 13 odsto ovih bunara, pokazuje istraživanje iz 2011. godine. Voda je sadržala najmanje jedan element, npr. arsenik ili uran, u koncentraciji koja je prevazišla nacionalne smjernice. A tome flaširana voda upravo duguje zahvalnost, jer je 63 odsto Amerikanaca zabrinuto zbog zagađenja vode, pa se odlučuje da kupuje flaširanu.
21.11.2017. godine